Stotinu misli, stotinu briga, sto tuga, sto muka jedan mozak
Koliko još može izdržati ovaj mozak od voska
Koliko može duša podnosi težinu olovnih tegoba
Jel' ona nekad prestaje ili zauvjek će slamati mojie dlanove
Jer moji dlanovi nisu jaki, jednan je od stakla drugi od hartije
Na jednoj je slika jedne suze a na drugoj rječi tuge
A riječi su teška tuga ispjevana od kukavica prije smrti
Riječ glasi ovako ''idi kraj mora suza dok ne nađeš sreću''
A produžuju ovako ''kada dođeš do kraja, sreću ćeš da nađeš, lažna je ona''
Ali kada nađeš tu sreću lažnu, srce će ti propasti u zemlju kao koplje
ali pjesma tkae stihove još malo, zadnje stihove ova kukavica prije kraja njenog života glase ovako:
''kada nada je pri kraju i nemaš snage, ta lažna sreća skršit će se
Da ti kaže da dok stigneš do te sreće moraš prvo se pomučiti''
I prava sreća će te uzeti u rukama svojim i pozlatiti tvoje ruke
1 comments:
April 24, 2009 at 11:54 PM
'I prava sreća će te uzeti u rukama svojim i pozlatiti tvoje ruke'---> upravo ovo je bitno naglasiti, pogotovo sada zelim da nastavis ovako vjerovati... tisuce poraza i tuga su oni koji nas cine ljudima, nazalost sve te boli i patnje su te oblikovale u ovako dobroga covjeka, covjeka koji zaista ima dušu..a upravo sam zbog toga sigurna da ce kad tad doci vrijeme i za tebe i da ces pronaci iskrenu srecu:)
Post a Comment