Pismo do prijatelj

Ovih dani su bili teški, burni, vremenski beskonečni, svaki dan je bio teži od zadnji, svaki i svaki naredan, i danas znam da sutra će bude teži od danas, i den poslje taj, ali trpim ta bolja, kako kamšici na moj grb, kamšik od ogan i ljed na jedna drška pričvrsteni, kamšik koj pada na moj grbi a udira u moj mozak i rasparčuje moje srce, krvari odnadvor, zeljena krv kap po kap padaju u gladni usti crni željni za krv vruća, a od ta krv stvaraju glas i rječi prokleti i zlokobni, kako što bi reko Balašević ''od sreće tuga tka''. Kako generator na neljudski priće, kako beskrajna prića so tamni rječi so zlokobna narav.
Ali.....
Ovih dani su bili teški, burni, vremenski beskonečni...itd. dali neko može ovo da trpi, ovavi stvari događanja dugački godini i godini, ne vjerujem...svi bi bili negde daleko od ovaj svjet da su ovo doživjeli, ali zašto ja nisam, ja sam još tu i pisujem tu pismo do prijatelj, pismo do prijatelji, zašto, jer da nisam pisao ovo pismo onda ne bi imao prijatelji i ne bi imao na koj da pisem, ali ja imam i pišem da zbog ti nekoliko, malo prijatelja koji se broje na jedna ruka, i manje, su mi dali moć da trpim i da istrpim svi ovi dani, da trpim bolja. Oni su generator na ona zeljena krv koja kape od moje srce, beskrajni generatori na čista zeljena krv, nikad nisam i neću ostati bez krv dok imam ti prijatelji koji ću da se nađe u ovaj tekst od rječi tamno zeleni, u ovaj prosto nemoralan tekst srećna nesreća.....