Čarolija

Ljetači konjič jaša na plava trava nebeska

Proleče pod njegovi zlatni kopita pjeva slatka pjesma

Sreča ispunjava njegova duša

A srce mu lumpuje neprekidno

Sunce sija na njegovi srebreni krila

Zvjezde pali su na njegova griva

U pun zanos sklopi oči i osječa vjetar kao gali njegovo krzno

Dok tako ljeti čarobna sila nepoznanica počela maziti

Njena čarolija upila se u njegovo srce i počela raditi

Od njegova glava počelo da raste srečen blesok

Čarolija rastela sve brže i brže

Rog je bilo to, taj konjič postao je u jednorog

Jednorog so zlatni kopita i srebreni krila

Taj konjič skačio i skačio po nebeskih livade

Taj jednorog u njega divi i gori

Čarolija još malo je gotova

Počelo njegovo tjelo da se menja

Konjič zableskao od sjajan rog

Krzno nestalo, samo jedna svjetla tačka na njegova glava ostala

A tjelo nije više konjič jednorog

Vilenjak je sada, bez krila

Počeo je padati od visine nebeskih

Kraj na ova sreča je sve bliže dok pada na oni demonski trnje

Kraj na ova priča je sve bliže

Ali od nebo svjetlost mjeseca došla

Vještica mjeseca došla spasiti ovja vilenjački konjič

Ovaj jednorog sa skršenig krilja

Vještica čarobna začarao vilenjak i dao krilja od svila

Vilenjak ispružio široko i odletao so vještica daleko zad one zvjezde sudbine